Mitska hrvatska planina Dinara postupno postaje sve prepoznatljiviji izazov kod većine hrvatskih planinara što i zaslužuje svojom visinom (1831 m nadmorske visine) monumentalnošću i surovošću svog reljefa.
Nakon 1997. godine kada su se stvorili uvjeti za normalno planinarenje na najvišoj hrvatskoj planini, svake godine se početkom kolovoza pod pokroviteljstvom Hrvatskog planinarskog saveza organizira uspon hrvatskih planinarskih društava na najvišu hrvatsku planinu Dinaru. 
Knin, spomenik Zvonimiru
Od tada pa sve do ovogodišnjeg uspona članovi HPD Kleka redovito daju svoj doprinos prazniku hrvatskog planinarstva. Tako je bilo i u subotu kada su se između 150 planinara iz cijele Hrvatske (Varaždin, Zagreb, Belišće, Požega, Lipik, Sveti Ivan Zelina, Gospić, Trilj, Split) našli i ogulinski planirani, njih osam: Božidar Sabljak, Marijan Turković, Zlatko Brozović, Zlatko Butković, Ivica Capan, Krunoslav Turković, Davorin Turković i Zvonko Ranogajec.
Planinarski dom Martinova Košara
Uspon je započet oko 7.30 iz pravca Glavaša po blažoj ali dužoj jugoistočnoj strani grebena planinskog masiva Dinare. Uz monumentalnu gradinu Glavaš iz 14. st. stotinjak metara iznad istoimenog naselja slijedio je uspon po obroncima, siparima i prijevojima dinarske padine uz zadržavanje u novom skloništu Martinovoj košari na 1300 m n.v. koje čini polovicu uspona prema vrhu Dinare. Slijedio je nastavak uspona za dodatnih 500 metara visine do samog vrha gdje je već bilo brojno planinarsko društvo od Slavonije, preko Zagreba pa do Like i Dalmacije. Nakon kraćeg zadržavanja i uživanja u prekasnim pogledima prema susjednim bosanskim planinama kao i Kozjaku, Svilaji i Peručkom jezeru, spuštanje je trajalo manje od 3 sata. 
Spuštanje s Dinare
Domaćini HPD Sinjal iz Kijeva za sve sudionike uspona organizirali su odlični grah uz mogućnost opskrbe pićem, tako da je izlet završio uz pravo gostoprimstvo na koje su Ogulinci kao česti planinarski domaćini već navikli kao nešto normalno. Slijedio je povratak preko Kijeva do Knina, uz kraće razgledavanje središta Zvonimirovog grada. Ekspedicija Dinara 2009 uspješno je završena povratkom u 20.30 sati. Uz sve napore svi sudionici su rekli, vidimo se opet. 
Ručak u Glavašu
Dinara je fascinantna planina, koliko zbog svoje monumentalnosti, visine toliko i emitivnog značenja za svakog Hrvata. Ono što je stoljećima Triglav Slovencima, Hrvatima pomalo postaje i Dinara.