| Najljepši Božićni poklon |
 |
 |
 |
| Ponedjeljak, 20 Prosinac 2010 19:37 |
 Ova priča koju ću vam ispričati vrlo je stara, jako stara i prenosila se s naraštaja na naraštaj S postelje posljednje kao oproštaj Za kraj kada su žene krenule put za Raj Za stolom kada se jeo ručak, večera doručak A bila je zapravo kao jedan poučak Da se dobre stvari događaju dobrim ljudima I da se treba vjerovati čudima. Dakle krećemo s pričom koju sam i ja negdje čuo Od bake svoje dok sam čizmice broj 33 izuo: Snijeg je lagano zatrpao sva polja i staze Bacio bijeli tepison posvuda a ljudi lagano putovima gaze Kape nose, šalove oko vrata Mnogi čiste bijeli snijeg ispred svojih vrata A snijeg lagano pada, neumorno bez pardona I lagano u daljini čuju se crkvena zvona Din-don, din-don To već Zdravo Marija svira svoje taktove koji odjekuju krajem A mnogi već u posteljini mole Boga, u Ime Oca i Sina, Duha Svetoga, Amen I za sve se sitne grijehe učinjene kajem. Približio se Božić, dan kada su svi sretni Dan kada svi su pića i hrane sjetni Kada se obitelji okupljaju oko gozbenoga stola Kada se pjesme pjevahu i čuju preko cijeloga baš dola Ali jedna kuća nije toliko sretna na taj dan Nekima je u glavi tamo, u mislima neki drugi san Bio je to dom sa siročad i tu je živjela mala Sara Sedam ljeta stara, sedam ljeta sama I tu počinje naša mala drama Sedam godina ima kako su je roditelji ostavili u domu Na stepenicama svidjelo se to kako komu Ostavili je u košarici s dekicom prekrivenom Na stepenicama kod košare za drva sakrivenom. Pronašle su je časne sestre ujutro kada su pohitale naložiti peć I ostale su bez riječi ništa nisu mogle reć. Malo je bilo ljudi koji su htjeli posvajati djecu, siročiće male A Sari su oči plave i u mraku sjale Svako dijete je čeznulo za toplim domom, obitelji, postelji i vlastitoj sobi A oni u iščekivanju živješe u kobi A blagdani ih najviše boljeli Iako su ih neizmjerno obožavali, voljeli Božićno vrijeme bilo je za nju najgore doba A njoj kao i ostaloj djeci u domu preostaje ovelika hladna soba Dok druga djeca vesele se kao luda Jauču, skaču, plaču ima ih po svuda. Približio se Božić, Badnjak je zakucao na vrata A Sara se pomoli: Bože dragi, dom mi neki podari Obitelj i barem seku ili brata Skrušeno je prekrižila ruke i molila klečeći na podu I pogled joj odleti ka nebeskome svodu Baš je sjala sjevernjača kao rasvjeta na kraju ulice A još je na nosiću od umivanja imala sapunice. Zaspala je Sara i sanjala velik stol Velik kao na jezeru onaj veliki mol Na stolu kraljevska gozba, svega i svačega, kruha, piletine, slanine Torta velika poput najveće planine A na krajevima stola otac i majka San kao najljepša Božićna bajka Sara, Sara čula je da je netko zove Sara vikaše Oni mene vole I probudi je časna sestra, već je bio Božić, bilo je jutro, oko 9 sati Na misu valjalo je poći, ruke i zubiće oprati Časna joj kaže da požuri da je kod bogato okićene jelke čeka iznenađenje Sara pomalo ljuta što je ono bio samo san, priviđenje Ona se spremi i lagano se stepeništem spusti u predvorje, halu I protrlja rukom oči, je li sanja ili netko zbija sa njom šalu Muškarac, žena, i dvoje djece čekali su Saru Obučenu u Božićnome žaru Saro, mi smo tvoji novi roditelji, otac i majka, brat i sestra A njoj drago kao da joj sviraju iz Bečkoga orkestra Potrči u zagrljaj svome poklonu, daru Jer prihvatiše je svi kao svoju malu lijepu Saru Osmijeh joj nije silazio s usta Jer ova Božićna priča za nju više nije pusta. Sara je molila i ostvarila joj se najljepša Božićna želja Nije ona bicikl, lutke, čokolade tone htjela Htjela je topli dom i roditelje da je vole Da se zajedno za blagdanskim stolom mole Jer iskrene želje su najljepše želje, one iz srca Jer srce tada najiskrenije kuca. Marin Zagy Puškarić |
Sazivi i zaključci sa sjednica gradskog vijeća. 
